Izvor: Netmums

Piše: Dorotea Belačić, mag. paed.

Ljeto je pred nama. Dani su duži, ritam opušteniji, a školske i vrtićke obaveze su na pauzi. Djeca su kod kuće, a mi pokušavamo što bolje ispuniti njihovo vrijeme – aktivnosti, izleti, radionice, igraonice…želimo da im svaki trenutak bude zabavan i smislen. No, uhvatimo li se ponekad umorni u potrazi za aktivnostima samo da bi izbjegli onu: “Meni je dosadnooo!” rečenicu?

Definicija nam govori da je dosada stanje u kojem prevladava doživljaj bezvoljnosti, zasićenosti i gubitka zanimanja. Autor Barbalet s dosadom povezuje osjećaj nemira, nelagode i nezadovoljstva. Uzimajući sve navedeno u obzir, nije ni čudno da to stanje želimo izbjeći.

No, što ako bismo promijenili perspektivu i rekli da dosada kod djece zapravo može biti dar?

Kada dosada postane prilika

U trenutku kada djeci postane dosadno, događa se nešto važno – nastaje prostor. Prostor za razmišljanje, maštanje, stvaranje. Tada njihova pažnja više nije usmjerena prema van, prema gotovim sadržajima (igračkama, crtićima, organiziranim aktivnostima), već se polako okreće prema unutra –  njihovim vlastitim idejama, interesima i motivaciji.

Dosada djecu poziva na pitanje: Što bih sada mogao raditi?

Iz tog pitanja dolazi bogatstvo razvoja. Kada djeca dobiju priliku osjetiti dosadu i pronaći vlastiti izlaz iz nje, uče kako samostalno oblikovati svoje vrijeme, kako poticati vlastitu kreativnost i kako se osloniti na svoje resurse.

Izvor: Northeast Ohio Parent

Sloboda kao put u kreativnost

Ponekad mislimo da ćemo, ako odmah reagiramo na dosadu kod djece i ponudimo rješenje, pokazati koliko smo brižni i posvećeni. No, djeca ne trebaju stalno organiziranu zabavu – potrebna im je sloboda. Kada nemaju točno zadanu aktivnost, stvaraju vlastitu.

Pojavit će se negodovanje i žaljenje na početku – ali to je normalan dio procesa. Kroz dosadu, djeca vježbaju toleranciju na frustraciju, snalažljivost i fleksibilnost. Nauče da mogu nešto stvoriti iz ničega, a to im itekako podiže samopouzdanje.

Koja je uloga roditelja?

Izostanak reakcije na dosadu  kod djece ne znači da se trebamo potpuno povući. Naša je uloga biti prisutni, osigurati poticajno i sigurno okruženje, ali i dopustiti prazninu. Umjesto da svaki put nudimo gotova rješenja, evo što možemo napraviti:

• Pohvalimo inicijativu – istaknimo trenutak kad osmisli igru, crtež ili priču i recimo na primjer: “Ovo je jako zanimljivo. Kako si se tog sjetio?”
• Stvorimo otvoren prostor za igru – gotove igračke zamijenimo kutijom punom raznih materijala (karton, tkanine, gumice, štipaljke, štapići…). Djeca često stvaraju najkreativnije igre kada materijal nije unaprijed definiran.
• Vodimo dnevnik maštanja – predložimo djeci da nacrtaju ili zapišu što bi radili kad bi mogli sve što požele – tako razvijaju divergentno razmišljanje i kreativno planiranje.
• Ne prekidajmo tišinu – kada vidimo da dijete “zuri kroz prozor” ili mirno leži bez aktivnosti, nemojmo ga ometati usmjeravanjem na neku unaprijed osmišljenu aktivnost. Mozak tada obrađuje iskustva, stvara unutarnji dijalog i razvija maštu.

Ipak, ne upadajte u zamku prevelikih očekivanja. Neće svaki trenutak dosade završiti nekom velikom idejom. I to je u redu. Ponekad će dijete jednostavno odmarati ili na primjer crtati bez posebnog cilja. To su dragocjeni trenuci koji omogućuju mozgu da se regenerira, tijelu da uspori, a mislima da slobodno lutaju.

Dosada kod djece kao prostor razvoja

Dosada kod djece nije znak neuspjeha, već poziv na rast. Kada djeci pružimo povjerenje da se izbore s vlastitom dosadom, šaljemo im poruku: “Vjerujem u tebe i tvoje sposobnosti stvaranja, razmišljanja i djelovanja.”

Zapamtimo, iz „dosadnih“ trenutaka najčešće nastaju najljepše ideje, igre, priče i sjećanja!

Ako tražite pomoćnika u odgoju koji će vam dati ključne alate za razvoj vrlina vašeg djeteta  – ne tražite dalje! Prijavite se već danas na Virtuoz Akademiju! 🌟