Izvor: Canva

“Motivacija ne pada zato što je dijete pokvareno, nego zato što se djetetove potrebe i školska okolina mimoiđu.” – teorija podudarnosti stadija i okoline (Eccles i Midgley, 1989)

Prijelaz u peti razred godinama je najpodcjenjenija promjena u osnovnoj školi. Dijete koje je četiri godine nosilo same petice odjednom u listopadu donese trojku. Zaboravlja knjige, gubi listiće i tvrdi da mu je “sve glupo”.

Prva pomisao većine nas je da je dijete postalo lijeno. No, istraživanja govore nešto sasvim drugo.

Što se zapravo mijenja

Do četvrtog razreda dijete ima jednu učiteljicu koja ga poznaje. Zna kad je umorno, zna kako uči, zna što ga muči.

A onda, preko noći, dobije deset predmeta i deset različitih nastavnika. Svaki sa svojim rokovima, svojim kriterijima i svojim “kod mene se to radi ovako”. Istovremeno počinje rani pubertet. Tijelo se mijenja, raspoloženja se mijenjaju, a utjecaj vršnjaka naglo raste. 

Zamislimo da nam preko noći ukinu jednog šefa koji nas poznaje i dodijele deset menadžera. Pad učinka u prvom kvartalu ne bi značio da smo loši radnici. Ni trojka u listopadu ne znači da je dijete lijeno.

Prijelaz u peti razred kroz hrvatsko istraživanje

Ovo nije samo dojam roditelja. Postoji i domaće istraživanje koje to potvrđuje.

Kuterovac Jagodić, Marušić i Erceg (2019) pratili su 860 učenika iz 23 zagrebačke osnovne škole u tri točke mjerenja, od četvrtog do petog razreda. Zanimalo ih je dovodi li prijelaz do pada školskog uspjeha i akademske samoefikasnosti.

Rezultati su pokazali koliko su važni osobni resursi učenika, ali i odnosi u obitelji i školi. Odnosi s učiteljima i roditeljima pokazali su se kao ključna zaštita. Tipične teškoće prijelaza su prepoznatljive svakome tko je to prošao:

• veći broj nastavnika i različiti kriteriji ocjenjivanja
• znatno više gradiva
• rastanak sa “svojom” učiteljicom
• navikavanje na samostalno učenje 
• pad ocjena u prvom polugodištu

Zaključak istraživača bio je jasan: djeci i roditeljima trebaju pripremne aktivnosti, a ne čekanje da se problem sam riješi.

Zašto motivacija pada baš tada

Objašnjenje nudi teorija podudarnosti stadija i okoline. Baš u trenutku kad dijete razvojno treba više autonomije, bliskih odnosa i osjećaja smisla, škola mu daje manje osobnog kontakta, više nastavnika, više ocjenjivanja i više uspoređivanja (Eccles i Midgley, 1989).

Potrebe i okolina se mimoiđu. Angažman učenika zato najviše opada upravo u godinama školskih tranzicija.

To je važno znati jer mijenja našu reakciju. Ne tražimo krivca u djetetu, nego gradimo most preko jaza.

Tri stvari koje stvarno pomažu

1. Pomoć u organizaciji: Peti razred nije test inteligencije, nego test organizacije. U početku pomažemo u vođenju, a kasnije samo povremeno provjeravamo.

Konkretno, pomaže:

• • zajednički tjedni raspored, koji uključuje i vrijeme za odmor
  • planer ili obična bilježnica koju dijete samo ukrasi
  • praćenje zadaća po predmetima, a ne “sve u glavi”
  • Pomodoro metoda (25 minuta rada, 5 minuta pauze)
  • jasan dogovor oko mobitela: ostaje u drugoj sobi dok traje učenje, a obavijesti su ugašene

2. Normalizacija

Rečenica koja djetetu može biti od velikog značaja glasi otprilike ovako: “Različiti nastavnici imaju različite kriterije i to je u redu.” Dijete koje to razumije neće svaku nižu ocjenu shvatiti kao osobni poraz. I nemojmo paničariti kod prve trojke u listopadu. Privremeni pad ocjena je očekivan dio ove tranzicije.

3. Čuvanje odnosa

Interes bez pritiska. To je najteži, ali najvažniji dio. Naš pogled na školu postaje i djetetov pogled na školu. Ako često čuje “previše je toga” ili “ta nastavnica ništa ne zna”, dijete preuzme taj stav. Umjesto toga: “Možda toga ima puno, ali ajmo vidjeti kako to možemo olakšati. Ništa nije nesavladivo i ja vjerujem da ti to možeš.”

Izvor: Canva

Hvalimo trud, ne pamet

U ovoj dobi način na koji hvalimo postaje važan.

Pohvala osobine (“Pametan si!”, “Ti si prirodni talent”) stvara problem. Dijete koje je definirano kao pametno počinje izbjegavati izazove, jer svaki neuspjeh ugrožava tu definiciju sebe.

Pohvala truda i strategije radi suprotno:

• “Vidim koliko si se potrudio i isprobao različite načine.”
• “Ova strategija ti je odlično uspjela.”
• “Napredovao si od prošli put, primjećuješ li i ti?”

Budimo pošteni i s dozom opreza. Velika meta-analiza 129 istraživanja na uzorku od preko 365.000 sudionika pokazala je da je učinak “rastućeg mindseta” na uspjeh puno manji nego što se popularno tvrdi (Sisk i sur., 2018).

Dakle, hvalimo trud i strategiju jer je to zdrava navika komunikacije. Ali ne očekujmo čudo od jedne rečenice.

Ono što ima veliku težinu

Klasična studija pokazala je da samodisciplina predviđa školske ocjene dvostruko bolje od kvocijenta inteligencije (Duckworth i Seligman, 2005). Novije provjere potvrđuju da su važni i jedno i drugo.

A samodisciplina se, za razliku od IQ-a, vježba.

Upravo tu je i najkorisniji način da gledamo na prijelaz u peti razred. Svaka teška situacija je jedno ponavljanje u teretani karaktera:

• zadaća i odugovlačenje: ustrajnost
• torba i radni kutak: odgovornost i urednost
• nova očekivanja i deset nastavnika: strpljenje i prilagodljivost
• nesuglasice s prijateljima: pravednost i empatija

Nitko nije dobio kondiciju gledajući video o trčanju. I nitko nije postao ustrajan slušajući predavanje o ustrajnosti.

Vrline su mišići karaktera i rastu ponavljanjem. Peti razred je, srećom, prava teretana.

Tražite edukacijski program koji djetetu gradi ustrajnost, samodisciplinu i organizacijske vještine? Prijavite se na Virtuoz program i izgradite vrline svog djeteta.