izvor: Shutterstock

Piše: Tina Primorac, trenerica komunikacije

 

Roditeljstvo je jedan od najvažnijih, ali i najizazovnijih zadataka u životu. Svaki roditelj želi svom djetetu pružiti ljubav, sigurnost i podršku, no često se postavlja pitanje – što je zapravo ključno za djetetov zdrav emocionalni razvoj? Emocionalna zrelost roditelja igra presudnu ulogu u oblikovanju djetetove ličnosti, njegovih odnosa i osjećaja vlastite vrijednosti. 

U svojoj vrlo popularnoj knjizi Odrasla djeca emocionalno nezrelih roditelja, dr. sc. Lindsay C. Gibson iz svoje bogate prakse i znanstvenih istraživanja donosi spoznaje o odrastanju djece u obitelji s emocionalno nezrelim roditeljem.

Odmah na početku knjige iznosi stav kako je temelj sigurnosti u dječjoj dobi upravo emocionalna povezanost s roditeljima. Izostanak iste vodi dijete u neobjašnjiv osjećaj praznine i usamljenosti koji može imati dugoročno negativne posljedice na njegov život.

Svi mi želimo biti dobri roditelji. Činimo sve što je u našoj moći da im pružimo sretno djetinjstvo. Razmišljanje o emocionalnoj zrelosti odvest će nas stepenicu više i pomoći nam da se istinski povežemo sa sobom i svojim djetetom. To će biti temelj na kojem će dijete u budućnosti graditi dobre odnose i dobar život.

Što je emocionalna zrelost?

Dr. Gibson u knjizi nabraja osobine po kojima ćemo prepoznati što je emocionalna zrelost. Osobine emocionalne zrelosti koje ona navodi, raspodijelili smo u četiri skupine:

Realnost i stabilnost

• realni, pouzdani i staloženi
• ne bore se protiv stvarnosti, nego je prihvaćaju
• istodobno mogu i misliti i osjećati – pribrani su i kad su uznemireni
• dosljedni su i to ih čini pouzdanima

Samopouzdanje i otvorenost

• otvoreni su za nove ideje, sigurni su u sebe, ne osjećaju se ugroženo kada se mimoilaze s tuđim mišljenjem
• fleksibilni su, spremni na kompromis te iskreni
• znaju se smijati i biti razigrani
• razmišljaju o svojim postupcima i pokušavaju se promijeniti

Empatija i odnosi s drugima

• poštuju druge i uzvraćaju toplinom
• poštuju granice i individualnost drugih 
• znaju davati, a ne samo primati
• zahvaljujući njihovoj empatiji osjećate se sigurno

Emocionalna stabilnost

• ne uzimaju sve k srcu
• znaju se ispričati i iskupiti
• vole utješiti i biti utješeni
• ugodno je biti u njihovoj blizini

S druge strane, postoji cijeli niz osobina povezanih s emocionalnom nezrelošću. Kako sama autorica kaže, mnogi roditelji koji posjeduju te nezrele osobine zapravo su i sami kao djeca doživjeli emocionalno odbacivanje od svojih roditelja.

Zato je važno da se osvrnemo na vlastiti odgoj i prepoznamo nosimo li u sebi usamljenost uzrokovanu nedovoljnom emocionalnom povezanošću s našim roditeljima i prenosimo li isto to na svoju djecu.

Kako prepoznati što nosimo u sebi?

Prvo što možemo pogledati su emocije.

• Kako reagiram na emocije svog djeteta? Postoji mogućnost da odbacujemo sve emocije djeteta. To će se događati ako nam nije ugodno s vlastitim emocijama, ako nam je bilo zabranjeno osjećati. Ako su naši roditelji bili nepovezani sa svojim emocijama.
• Postoji li pojedina emocija koju nesvjesno ne odobravam? Možda ćemo misliti kako sigurno ne postoji, ali tu tvrdnju možemo testirati. Promatrajmo svoju reakciju kada je dijete uznemireno, osjećamo li nelagodu? Imamo li reakciju na ljutnju ili svađu između djece? Stopiramo li dijete kada plače – kakve mu rečenice tada upućujemo? Možda smo nervozni kada je dijete uzbuđeno, veselo, sretno i to s nama želi podijeliti? Kakva je naša reakcija ako nam dijete veselo želi skočiti u krilo, maziti se s nama, ako vrišti od smijeha i presretno je? Kažemo li ili učinimo nešto kako bismo to zaustavili, kako bismo između nas stavili zid, kako ne bismo sudjelovali u toj izmjeni duboke i intimne povezanosti?

izvor: Shutterstock

Možemo promatrati svoje reakcije i ponašanje prema ovim kategorijama pitanja:

Emocionalna regulacija i stabilnost

• Reagiramo li burno, planemo li radi sitnice, ustrajemo li u reakcijama na banalnosti?
• Jesmo li previše dramatični?
• Jesmo li pasivni kada treba djelovati, boriti se ili pokazati vlastite emocije?
• Ili samo želimo da nas svi ostave na miru?

Samopoimanje i suočavanje s greškama

• Je li nam teško ispričati se?
• Emocionalna nezrelost može se očitovati u teškom priznavanju vlastitih grešaka. Budući da emocionalno nezrele osobe zapravo imaju nisko samopoštovanje, greška i priznavanje iste udarac je na njihov krhak ego. Razmislimo zato ispričavamo li se svojoj djeci za vlastite greške ili se smatramo uvijek pravednima i ispravnima.

Odnosi s djecom

• Mijenjamo li uloge sa svojom djecom? Povjeravamo li im stvari koje ne  bismo trebali?
• Upućujemo li ih u obiteljske situacije koje ih mogu pretjerano opteretiti?
• Stvaramo li od njih zamjenske partnere zbog lošeg odnosa sa supružnicima?

Dosljednost i fleksibilnost u stavovima

• Jesmo li nedosljedni u svom odgoju? Ako smo dobre volje, sve toleriramo. Ako nam nešto nije po volji, mijenjamo svoje ponašanje.
• Jesmo li kruti u svojim stavovima?
• Ima li kod nas mjesta za otvoren razgovor i suočavanje s različitostima?

Zaokupljenost sobom i fokus na zadatke

• Koliko smo zaokupljeni sobom i vlastitim mislima, poslovima, planovima?
• Jesmo li pretjerano usmjereni na rješavanje zadataka?

 

U svojoj knjizi, dr. Gibson prepoznaje četiri vrste emocionalno nezrelih roditelja:

1. emocionalni roditelji – nepredvidivi, nestabilni, ovisni o vlastitim emocionalnim stanjima
2. ambiciozni roditelji – vječno zaposleni u potrazi za savršenstvom (što uključuje i „popravljanje“ drugih ljudi)
3. pasivni roditelji – izbjegavaju sudjelovati u burama života
4. roditelji skloni odbacivanju – imaju nisku toleranciju na tuđe potrebe 

Važnost emocionalne zrelosti roditelja u odgoju djeteta

Emocionalno nezreli roditelji bit će skloni odbacivanju odgovornosti za vlastite postupke. Takvi će roditelji izbjegavati otvorenu komunikaciju i činiti je nemogućom. Oni se neće baviti svojim unutarnjim stanjem nastojeći ga popraviti kako bi u sebi razvijali empatiju i bolje razumijevanje drugih ljudi. 

Takvi roditelji u djetetu izazivaju ljutnju. Njihovo samopoštovanje ovisi o poslušnosti djeteta stoga će na njoj ustrajati i teško tolerirati emocije djeteta. Oni se s djetetom neće znati povezati i prihvatiti ga onakvog kakav jest. Sve to ostavlja velike posljedice na dijete.

 

U takvim će situacijama dijete stvarati svoj izmišljeni identitet kako bi bilo prihvaćeno u obitelji.

• dijete odbacuje pravog sebe
• može imati teškoća izraziti se, zauzeti se za sebe, biti slobodno od očekivanja
• razvija pretjeranu samokritičnost, težnju za savršenstvom
• ne zna se brinuti o sebi, ne posjeduje zdrave granice

Zbog toga je iznimno važno da mi roditelji radimo na vlastitoj emocionalnoj zrelosti. Naša emocionalna zrelost omogućit će nam da na ispravan način promatramo obiteljsku dinamiku. Omogućit će nam otvorenu komunikaciju, emocionalno povezivanje s partnerom i djecom te bolju reakciju na stres.

Djeci ćemo pružiti mirnu luku, stabilno i sigurno obiteljsko okruženje te dovoljno sigurnosti i privrženosti koje će im pomoći da i sami izrastu u emocionalno zrele osobe.

Tople preporuke za izvrsnu knjigu Odrasla djeca emocionalno nezrelih roditelja, dr. sc. Lindsay C. Gibson.