izvor: freepik.com
Odnos brata i sestre vjerojatno je odnos koji nas najviše zbunjuje. Kako se dvoje malih ljudi mogu jedan trenutak tako dobro slagati, grliti i ljubiti. A odmah nakon toga se potući, vikati i pobjeći na suprotne strane. Zašto je taj odnos tako kompliciran? I zašto je, usprkos tome, jako važan?
Odnos brata i sestre = odnos ljubavi
Nisu birali jedno drugo, a ponekad kao da jesu. Nitko se ne igra toliko lijepo, ne čuva tajne i ne grli toliko snažno kao brat i sestra. Toliko toga lijepoga sadržava odnos brata i sestre. Da nerijetko pomislimo da ništa bolje nismo mogli učiniti za našu djecu od toga što smo im dali brata ili sestru.
Odnos brata i sestre ima puno više prednosti za djecu, od dobrog društva za igranje. Klinički su psiholozi dokazali kako kvalitetan odnos brata i sestre dovodi do manje rizičnog i konfliktnog ponašanja izvan obitelji. Također doprinosi stvaranju kvalitetnih odnosa s prijateljima i, općenito, više toplih i dugoročnih odnosa u životu.
Braća i sestre uče jedni druge kako se treba ponašati. Kroz najprirodniji mogući način. Kroz igru. Odnos brata i sestre uči djecu društvenim pravilima i normama. Uči ih kako jedni druge podržavati, utješiti. Kako se pobrinuti za one koje volimo. Uči ih i onim malim, slatkim, “bratsko-sestrinskim” tajnama. Šaputanjima dok roditelji ne čuju. Skrivanju dokaza i čuvanju leđa.
Odnos brata i sestre = odnos izazova
Uvijek je tako s djecom. 10% lijepih trenutaka dovoljno je da zaboravimo ostalih 90% kaosa. Otprilike tako izgleda odnos brata i sestre. Stalno neko prepiranje, zadirkivanje. Rasprave oko svake sitnice. Tko će kada u kupaonicu, tko će sjediti na kojem dijelu kauča. Tko će prvi, tko će drugi. Rijetki su trenuci mira i sloge. A i taj mir im brzo dosadi pa se onda namjerno isprovociraju. Da bude malo dinamičnije.
Stručnjaci su otkrili kako je temperament djece najveći pokazatelj koliko dobro (ne)će funkcionirati odnos brata i sestre. Kao što možemo i pretpostaviti, djeca istih temperamenata se bolje slažu, nego djeca različitih. Bez obzira o kojoj se vrsti temperamenta radi. Dakako, braća i sestre lakog temperamenta slažu se malo uspješnije, skladnije i mirnije.
Odnos brata i sestre koji oboje imaju težak temperament prilično je buran. Često se svađaju, a te su svađe glasne i dramatične. S druge strane, oni to mogu podnijeti. Ne dotiče ih ta grubost nešto previše. Baš zbog toga što oboje funkcioniraju na taj način. Tako da se, zapravo, i oni slažu dobro. Samo što od tog njihovog slaganja nas boli glava.
Eh, sad. Odnos brata i sestre s različitim temperamentima je malo drugačija priča. Jedno dijete lakog temperamenta, a drugo teškog recept je za situacije u kojima nitko na kraju nije zadovoljan. Laki temperament popusti pa tiho to trpi u sebi. Teški temperament plane i naljuti se pa mu je krivo što je uvijek taj koji se ljuti.
Za nas je to isto pat pozicija. Kako uvesti pravdu u neizbježno nepravedne situacije? Kako da uopće kaznimo dijete za temperament kojeg nije biralo. Znamo da od toga ne može bolje, nije da to radi namjerno.
A opet, ne može dijete lakog temperamenta stalno biti to koje popusti i izvuče deblji kraj. Moramo ga učiti da se nekad zauzme za sebe, postavi čvrsto i ne da na sebe. S druge strane, volimo ga takvog nježnog i osjetljivog. Ne želimo da te kvalitete izgubi. I da misli da je grubost jedini način kako će uspjeti u životu.
Kako jačati odnos brata i sestre?
Znamo koliko je važno da djeca izgrade dugoročno kvalitetnu vezu. Odnos brata i sestre ne znači samo društvo za igranje u djetinjstvu. Braća i sestre i u odrasloj dobi predstavljaju veliki oslonac, podršku i krug ljudi kojemu onda izlažemo vlastitu djecu. Od naših braće i sestara, naša vlastita djeca dobivaju bratiće i sestrične, ujake, stričeve i tete. U današnjem vremenu, ti su odnosi blago.
Što tu možemo učiniti kako bismo jačali odnos brata i sestre?
izvor: freepik.com
1. Nesuglasice moraju imati granicu
Ne možemo od djece očekivati da će se uvijek slagati. Ili da će biti oduševljeni činjenicom što moraju dijeliti sobu sa sestrom, voditi mlađeg brata u školu i pomagati im da zavežu tenisice. I to je okej. Ne mora im se to sviđati. Ne moraju biti sretni i oduševljeni.
Smiju izraziti svoje nezadovoljstvo. Normalno je da će se posvađati ili raspravljati oko svakodnevnih stvari. Ali mora postojati granica preko koje se ne ide. Nema vrijeđanja, grubosti, odbacivanja. Obitelj je svetinja. Ljubav i poštovanje moraju postojati. I odnos brata i sestre mora se čuvati. Jednostavnije rečeno – ne mora ti se sviđati, ali moraš brata ili sestru voljeti.
2. Zajedničke rutine
Bilo bi dobro da u tjedni raspored obitelji uvrstimo jednu jednostavnu aktivnost koju će djeca obavljati zajedno. Primjerice, da subotom ujutro zajedno odu u obližnju trgovinu po kruh. Naravno, ne predstavimo im to na način: “Djeco, sad će vam mama dati jedan zadatak od kojeg ćete se bolje slagati i voljeti do kraja života”. Bez pritiska, opušteno.
Dajemo im priliku da skroz neobavezno provedu malu količinu vremena zajedno. Vjerojatno je tajna uspjeha ove metode baš to što malo vremena provedu skupa – ne stignu se onda posvađati. U tom opuštenom druženju, s vremenom će se razviti nešto posebno, što je samo njihovo.
3. Dijeljenje sobe
Sreća pa nam današnje cijene kvadrata jako pomažu s prijedlogom da djeca trebaju dijeliti sobu. Šalu na stranu, za djecu je ovo jako korisno. Uče se navikama suživota, urednosti, obzirnosti prema drugome i tuđim navikama. To im je sve neophodno kada jednog dana budu odrasli i imali cimere, a onda i supružnike s kojima će živjeti.
Osim praktične koristi, dajemo im priliku za najljepše stvaranje uspomena. Vjerojatno se i sami možemo sjetiti kako je uzbudljivo bilo ušuljati se bratu ili sestri u krevet navečer kada bismo trebali spavati. Šaptati tajne i preglasno se smijati. A onda brzo šmugnuti natrag u vlastiti krevet kad čujemo roditelje kako idu do sobe. I praviti se da se ništa nije dogodilo.
4. Osiguravanje vremena za privatnost
Iako zajedničko vrijeme može biti vrlo korisno, trebamo znati prepoznati potrebu za privatnošću. Učenje djece kako poštovati osobni prostor svakog člana obitelji jednako je važno za održavanje zdravih odnosa.
Možemo uspostaviti pravila u vezi s privatnošću – kao što su kada je u redu ući u sobu brata ili sestre i kada je bolje tražiti dopuštenje. Pružanje prostora za osobnu slobodu pomaže djeci da se međusobno poštuju i da razumiju važnost granica u odnosima. Na primjer, možemo uvesti “vrijeme privatnosti” koje djeca mogu koristiti za svoje aktivnosti, kao što je čitanje, igra s prijateljima ili jednostavno uživanje u tišini.
Odnos između brata i sestre, iako ponekad izazovan, zapravo je temelj njihove međusobne povezanosti. Svađe i nesuglasice mogu ponekad izgledati kao nešto što stvara udaljenost. No, kroz te trenutke oni ne samo da se razvijaju kao individue, već i uče rješavati probleme i tako jačaju svoju vezu. Često je upravo ta dinamika „tuče“ i pomirenja ono što ih uči važnim životnim vrijednostima. I kroz sve te uspone i padove, brat i sestra zapravo pokazuju ljubav koja je čvrsta i nepromjenjiva – ljubav koja traje kroz sve faze odrastanja.
Ako tražite pomoćnika u odgoju koji će vam dati ključne alate za razvoj vrlina vašeg djeteta – ne tražite dalje! Prijavite se već danas na Virtuoz Akademiju! 🌟