izvor: www.istockphoto.com
Piše: Tina Primorac, trenerica komunikacije
Danas se mnogo govori o odgoju. Prisjećamo se nekih prošlih vremena u kojima su se djeca bojala roditelja i dobivala batine za manje i veće greške. Još više govorimo o modernom roditeljstvu u kojem se postavlja pitanje jesmo li postali previše popustljivi.
Skok od straha do ljubavi bez ograničenja kao da se dogodio preko noći i mnoge roditelje ostavio zbunjenima. Znamo da dijete ne želimo mučiti rigoroznim kaznama i ne želimo da nas se dijete boji. Znamo i da mu želimo pružiti ljubav i dobre uvjete koji će biti temelj za njegovo zdravo odrastanje. Ali što su zapravo ti dobri uvjeti koji odgoj čine kvalitetnim? I zašto ćemo reći da permisivni ili popustljivi odgoj nije dobro rješenje za naše dijete?
Što je permisivni odgoj
Permisivni ili popustljivi odgoj je odgoj kojeg krase roditeljska toplina i brižnost, ali u njemu nedostaje roditeljskog nadzora. Dijete dobiva ono što poželi. Dopušteno mu je donositi odluke pa čak i one koje nisu primjerene njegovoj dobi. Izostaju kontrola i dobre granice.
Ono što se događa je da dijete izrasta u nesigurnu osobu. Dijete se bori sa samokontrolom jer ne zna odgađati zadovoljstvo. Ima sve, može sve i to ga čini samoživim te vodi u razmaženost. Djetetu takav odgoj može stvarati probleme s vršnjacima koji se neće ponašati poput roditelja i djetetu dopuštati sve što poželi. Dijete može imati problema u školi, na treningu i drugim aktivnostima jer teško slijedi i prihvaća pravila.
Jesmo li postali previše popustljivi?
Poznajemo roditelje koji kontroliraju svaki djetetov korak. Poznajemo i one koji se bore s uvođenjem reda. Poznajemo i roditelje koji žele zaštiti dijete od svih povreda ovoga svijeta, a i one koji su s djetetom tek dobri prijatelji.
Kao roditelji se borimo s pokušajima da otkrijemo najbolji model odgoja. Želimo pružiti sve, a to sve katkad dijete vodi na stranputicu, a nas u permisivni odgoj:
- Živimo u tehnološkom napretku i ponekad ne možemo pratiti eksploziju noviteta s kojima naše dijete živi. To nas dovodi do toga da djetetu prepuštamo ulogu nadzornika nad beskrajima interneta i vremena koje provodi na uređajima.
- Brzina života nas odvodi od djeteta i naše obaveze i poslovi smanjuju vrijeme koje kvalitetno provodimo s obitelji. A onda kada smo napokon prisutni ne želimo biti dosadni i zahtjevni pa djetetu popuštamo misleći kako ćemo na taj način nadoknaditi propušteno ili pokazati koliko ga volimo.
- Teško nam je gledati dijete kako pati. To nas tjera da vodimo razne „bitke“ umjesto djeteta. Da „žicamo“ bolje ocjene, uplićemo se u vršnjačke rasprave na igralištu ili pokušavamo prevenirati svaku moguću povredu.
Sve to škodi našem djetetu koje počinje pokazivati nepoželjna ponašanja:
- ispadi
- razmažena ponašanja
- izuzetna ljutnja ako ne dobije što je naumilo
- odbacivanje od strane vršnjaka
- nemogućnost kontroliranja vlastitih emocija
- neobzirnost i ne obraćanje pažnje na ljude oko sebe, egocentrizam…
Sve to mogu biti tužne posljedice popustljivog odgoja. Zbog prisutnosti ekrana, kojima su djeca previše izložena, posljedicama možemo dodati i ovisnost o internetu i velike probleme u pažnji i koncentraciji koje su sve vidljivije.
Izvor: www.shutterstock.com
Rješenja postoje
Ako uvidimo da smo zapeli u popustljivom odgoju ili da gubimo nadzor nad vremenom i ponašanjem svog djeteta, ne trebamo paničariti. Postoje rješenja koja nas mogu vratiti na tračnice, a lako su nam dostupna.
- Budimo prisutni!
Svjesno odlučimo provoditi više vremena s djetetom. Ne trebamo činiti ništa ekstravagantno. Važno je uistinu djetetu posvetiti vrijeme i čuti što nam govori. Dijete će uvijek radije birati roditeljsku prisutnost od igračke ili vremena na kompjuteru. U našem zajedničkom vremenu dijete će se otvoriti i s nama dijeliti svoje probleme, želje i snove. Ali gradit će se i povjerenje da smo tu za njega i da mu želimo dobro. U našim dugim razgovorima s djetetom lakše ćemo mu pojasniti što od njega očekujemo, koje zadatke u obitelji mu dodjeljujemo i zašto je važno da svaki član obitelji ima dužnosti koje ispunjava. Te će dužnosti uvijek biti u skladu s djetetovim godinama i mogućnostima. A za rad i trud dijete ćemo pohvaliti.
- Pustimo prirodne posljedice da djeluju!
Važno je da smo prisutni i da s djetetom razgovaramo. U svojim ćemo se razgovorima dotaknuti i posljedica koje se događaju nakon naših izbora. Tako djetetu treba jasno reći što će se događati kao posljedica njegovog ponašanja.
- Ako ne učiš, dobit ćeš lošiju ocjenu i vjerojatno biti tužan.
- Budeš li tukao djecu na igralištu, neće se družiti s tobom.
- Obaviš li svoje kućne zadatke ranije, imat ćeš cijeli dan za bezbrižnu igru.
I kada se posljedice dogode, trebamo ih prihvatiti. Ako je dijete izabralo dobro, bit ćemo radosni zajedno s njim. Ako je posljedica gorka poput loše ocjene ili pokvarenog odnosa, možemo zagrliti dijete i reći da nam je žao što je sada tužno, ali pustimo posljedicu da djeluje. Nije naše da popravljamo te posljedice. Dijete će samo naučiti idući put izabrati ono bolje.
Djetetu je potrebna navigacija kako bi se snašlo u svijetu punom ponude. Zato je važno da ga ne ostavimo da se u svemu snalazi samo i samo određuje pravila. Djeca vole našu prisutnost i naš nadzor koji im pokazuje da smo tu i da marimo, ali im ostavlja i dovoljno prostora za slobodu misli, izražavanja i djelovanja koja su u skladu s njihovim godinama.
Posljedice popustljivog odgoja mogu biti razorne i zato je važno da mi kao roditelji postavljamo zdrave granice i objašnjavamo svoje pozicije. Važno je da dijete zna zašto je neko pravilo važno i kakve koristi ima od njega te koje su prirodne posljedice njegovih izbora.
Neće uvijek sve ići glatko, ali dijete će s vremenom naučiti mudro birati i usvojiti kvalitetne vještine za život.
Ako tražite pomoćnika u odgoju koji će vam dati ključne alate za razvoj vrlina vašeg djeteta – ne tražite dalje! Prijavite se već danas na Virtuoz Akademiju! 🌟