izvor: freepik.com
Razvod braka i djeca jako su teška tema. Razvod sam po sebi je težak i traumatičan, bez obzira koliko civiliziran bio. A pogotovo je težak kad moramo brinuti i o djeci u tom procesu. Kako uopće razvod braka utječe na djecu? Što im je u tom procesu najvažnije? I što mi tu možemo učiniti?
Kakav odnos imaju razvod braka i djeca?
Obasipaju nas statistikama kako svaki drugi brak završi razvodom. Međutim, nikada o tome ne razmišljamo previše jer nitko se ne nada da će jednog dana biti dio te statistike. A onda se dogodi. Istovremeno, odjednom i polako. Nešto što se u pozadini razvijalo godinama, odjednom doživi krah. Razvod braka i djeca susretnu se u našoj obitelji.
Od bujice misli koja nam tada prolazi glavom, najviše razmišljamo o djeci. I tome kako će ovaj težak proces utjecati na njih. Hrvatski psiholozi tvrde kako razvod može značajno utjecati na mentalno zdravlje djece. Razvod braka i djeca sama po sebi su stresna kombinacija. Ali djeci je najviše stresno ono što uz razvod dolazi: promjena rutine, potencijalna selidba i mijenjanje škole/vrtića. Potpuno drugačija dinamika u domu, nešto na što nisu naviknuli.
Razvod intenzivno utječe na nas i na dijete. No dugoročno gledano, na dijete štetnije djeluje odnos netrpeljivosti između roditelja tijekom braka. Djeca su vrlo usmjerena na sebe – misle da su oni uzročnici svega što se oko njih događa. Tako često zaključe da su oni krivci za nastalu situaciju u obitelji, roditeljske svađe i odlazak jednog od roditelja.
S druge strane, američki sociolozi dokazali su da nema razlike između djece razvedenih i nerazvedenih roditelja u znakovima traume. Drugim riječima, dokazano je kako razvod braka ne ostavlja traumatične posljedice. Svaka je obitelj drukčija, a svaka situacija jedinstvena pa je teško predvidjeti načine reagiranja i ponašanja pojedinog djeteta. Važno je istaknuti da većina djece uspješno savlada to razdoblje života bez većih razvojnih poteškoća.
Što sada? Jedni su dokazali jedno, drugi drugo. Kome uopće vjerovati?
Što je najvažnije za djecu tijekom razvoda?
U većini slučajeva, razvod braka i djeca budu teška kombinacija, barem na kratko. Čak i ako su odnosi među roditeljima dobri i dijete osjeća privrženost i tati i mami, neke reakcije su očekivane. Ne trebamo se čuditi ako se kod djeteta pojavi osjećaj tuge, plač i strah od napuštanja.
Normalno je da mlađa djeca dožive i privremenu regresiju u ponašanju. Recimo, da počnu sisati palac ili tepati. Kod nekih se mogu pojaviti agresivna ponašanja, bijes i prkos. Dok neka djeca na promjenu reagiraju povlačenjem u sebe i izbjegavanjem kontakta. Koliko god nam teške bile, ove su reakcije normalne i kod većine djece privremene.
Djeca su otporna. Puno otpornija nego mi odrasli. To nam može biti glavna utjeha kada prolazimo kroz bilo kakav težak životni proces, a pogotovo razvod braka. Oni se oporave brzo i odlično naviknu na nove životne uvjete.
Stručnjaci se slažu u jednome: za djecu nije toliko presudan razvod, koliko druge okolnosti koje se hoće ili neće dogoditi uz razvod. Što to zapravo znači?
Za razvoj i dobrobit djece nije najvažnija struktura obitelji (je li to obitelj s jednim ili dva roditelja), već kvaliteta odnosa s roditeljem. To potvrđuje i istraživanje provedeno na 200 djece u Hrvatskoj. Djetetu je potrebna sigurnost. Osjećaj da je voljeno, najvoljenije na svijetu. Bez obzira što se u tom svijetu događa.
Djetetu pomaže i kada neke od funkcija roditelja preuzmu druge osobe. Kao što su baka, djed i rodbina. Isto tako, uključenost djece u sustav odgoja i skrbi u dječjem vrtiću veliki je faktor. Vrtić nadopunjuje ulogu obitelji i umanjuje eventualne razlike između djece koja odrastaju s oba ili jednim roditelje.
Ne govorimo da djetetu nisu potrebni i tata i mama. Jesu, naravno. Ali još više od toga, potrebne su mu ruke koje grle kada dođe kući iz škole. I poljupci prije spavanja, da otjeraju ružne snove. Naravno da je bolje kada u jedan obraz ljubi mama, a u drugi tata. Ali u situacijama kada to nije moguće, jedna pusa u obraz će biti skroz dovoljna.
izvor: freepik.com
Što možemo učiniti kao roditelji?
Prilagođavanje na razvod dug je i bolan proces te može potrajati i do godinu dana. Ponajprije trebamo pripremiti dijete: jednostavnim, konkretnim i iskrenim objašnjenjima predočiti mu što ga očekuje. Djeca su ‘čitači’ neverbalnih poruka, dobro opažaju i osjećaju dinamiku pa će primijetiti ukoliko se nešto događa. No neće si to znati objasniti. Stoga ih ne treba držati u neizvjesnosti i skrivati im istinu. To kod djeteta budi osjećaje nepovjerenja i nesigurnosti.
Umjesto toga, trebamo:
- unaprijed reći što će se dogoditi
- zaštititi dijete od sukoba i svađa
- ne okrivljavati partnera pred djetetom
- ne tražiti od djeteta da bira strane
- omogućiti djetetu kontakte s oba roditelja (ukoliko je drugi roditelj siguran za dijete)
- uvjeravati djecu da ona nisu ni u kojem slučaju kriva za razvod
- zadržati normalnu rutinu i djetetovu uobičajenu svakodnevicu
- provoditi što više vremena s djetetom
- i dalje ga disciplinirati i postavljati granice (ne upasti u razmišljanje da je dijete sada žrtva i da mu treba malo popustiti, zbog teške situacije)
Mi smo odgovorni za djetetov razvoj. Koliko god nam teško bilo i s čime god se suočavali privatno, mi smo odgovorni za dobrobit našeg djeteta. Zato trebamo smoći snage za komunikaciju s partnerom i zajedničku pomoć djetetu u očuvanju njegova razvoja.
Ako tražite pomoćnika u odgoju koji će vam dati ključne alate za razvoj vrlina vašeg djeteta – ne tražite dalje! Prijavite se već danas na Virtuoz Akademiju! 🌟
