Izvor: gettyimages.com
Piše: Tina Primorac, trenerica komunikacije
Razviti samopouzdanje kod djece želja je mnogih roditelja. Ako smo se kroz vlastito odrastanje i život suočavali s poteškoćama i nesigurnostima, ta želja kao da se još povećava.
Vidjeti svoje dijete poraženo, tužno, poniženo, povučeno, nekim roditeljima predstavlja pravu noćnu moru. Iako nas to boli, ne smijemo usmjeravati i prepravljati život da naše mezimce ne rani i ne povrijedi.
Odgojiti samopouzdano dijete je moguće
Kako se onda postaviti? Ova dva moćna koraka snažno će utjecati na izgradnju samopouzdanja kod djece.
1. Korak: razvijajmo vlastito samopouzdanje
Roditelji mi se često obraćaju sa željom da njihovo dijete bude snažno i odvažno. Svoje stidljivo i povučeno dijete pokušavaju odvesti na borilačke sportove kako bi postalo samopouzdano i hrabro. Neki kude svoje dijete zbog nježnosti ili ne zauzimanja za sebe.
Kada gledam te roditelje, primijetim da ne njeguju pozitivni samogovor. Često govore negativno o sebi, ne zauzimaju se za sebe. Ako dobiju pohvalu, ne prihvaćaju je. Kažem li im da su zgodni, reći će da su se slučajno danas malo uredili, da inače nisu takvi. Pohvalim li neki njihov talent, reći će mi da taj talent sigurno imaju svi.
Neki misle kako su zabavni dok zbijaju šale na račun svojih i djetetovih „mana“ dok zapravo iskazuju vlastitu nesigurnost. Ne vole svoje tijelo, ne vole neke svoje osobine i žele dijete koje će biti bolje, mršavije, više kul.
Primjera je uistinu mnogo, a djeca nas promatraju. Možemo im pričati da trebaju vjerovati u sebe, ali negdje u nutrini će se pitati zašto mi sami ne vjerujemo u sebe. Možemo im govoriti da su krasni, ali će se zapitati zašto onda pred drugima ističemo da nešto s njima nije u redu.
Što možemo učiniti?
- Možemo pratiti vlastite misli (koliko otpada imamo u njima, koliko ružnih stvari kola našim mislima, koliko ograničavajućih uvjerenja nosimo u sebi, koliko strahova imamo, briga o budućnosti)
- Možemo pratiti svoj govor (što govorimo pred djetetom, sluša li od nas da o sebi mislimo da smo nesposobni, promašeni, jadni, čuju li od nas da je sustav nepobjediv, život težak, da mali čovjek nikad neće uspjeti, da se ne isplati ni boriti)
- Možemo pratiti stav svog tijela (jesmo li pogrbljeni, podređeni, usukani, uvučeni u sebe ili svijet dočekujemo raširenih ruku dišući punim plućima)
- Možemo sebi dati dozvole (tamo gdje primjećujemo da ne živimo, da smo zapeli, da se bojimo, dozvolimo si život, dozvolimo si biti sretni, dozvolimo si biti ljudi, dozvolimo si biti nesavršeni, dozvolimo si pohvalu, recimo „hvala“ na dobiveni kompliment, primijetimo svoje jake strane, budimo dobri prema sebi)
2. Korak: razvijajmo djetetovu snagu i kompetencije
Želimo li razviti samopouzdanje kod djece, najbolje što možemo učiniti je jačati njihovu mentalnu snagu i otpornost. Da bismo razvili djetetovu snagu, ponovno smo prvo pozvani graditi svoju.
- Emocije, potrebe i rješavanje problema
Učimo djecu (i sebe) prepoznavanju vlastitih emocija i potreba. Ta će im vještina pomoći da se bolje upoznaju i nauče kako da se nose s neugodnim situacijama. Omogućit će im da prepoznaju vlastite emocije i emocije drugih.
Svjesnost jača sposobnost rješavanja problema što je izuzetna životna vještina. Jača i njihovo samopouzdanje jer uče vladati sobom, poznaju se i znaju kako se „izvući“ kad se dogodi nešto nepredviđeno, nelagodno pa čak i strašno.
Da bismo jačali njihovu svjesnost možemo se igrati asocijativnim kartama (možete ih kupiti u knjižarama). Ja doma imam karte s bojama i stanjima. Karte prostremo pred djecu i pustimo ih da biraju svoju kartu. Iznenadit ćete se kada počnu govoriti o svom bogatom nutarnjem svijetu, kad boje počnu povezivati s emocijama, a stanja s događajima i doživljajima iz svoje svakodnevice.
Također ih na svjesnost možemo poticati empatičkim reflektiranjem: vidim da te jako naljutilo što si izgubio u igrici, vidim da si jako radosna kad smo u parku s drugom djecom.
Dok govorimo o osjećajima, možemo ih upućivati u male mudrosti. Primjerice, vidim da te to jako uzrujalo, što misliš koje tri pozitivne stvari bi mogla izvući iz te ružne situacije? Ili, vidim da si bila ljuta kao ris, pada li ti na pamet što je najbolje učiniti kako bismo se umirili kad smo jako ljuti?
Također ih možemo upućivati na brigu o potrebama. Primjerice, vidim da si razdražljiva, čini li ti se da se to događa pred večer kad je vrijeme za spavanje? Djeca tvojih godina trebaju barem devet sati sna, jesi li to znala?
Izvor: gettyimages.com
- Prihvaćanje promjena, unutarnja kontrola i dovoljno humora
Učimo djecu (i sebe) da nismo žrtve situacije. U našim je rukama moć. Čak i onda kad ne utječemo na okolnosti, sami biramo kako ćemo se prema okolnostima postaviti.
Ako poludimo na promjene planova, loš telefonski poziv ili puknutu gumu na cesti, dijete će kopirati naše ponašanje. Zato duboko udahnimo i zaigrajmo nepredvidivu igru koja se zove život.
Mnoge pustolovine s djecom, naučile su me da ništa nije sigurno i da se planovi mijenjaju u trenu. I to je sasvim u redu. Ima nešto čarobno u tom ludom plesu po žici. I baš tamo, na žici, raste samopouzdanje kod djece.
A dok učimo plesati po žici života, ne smijemo zaboraviti na humor. Pozitivan pogled na svijet koji nas okružuje i humor jačaju psihološku otpornost. Kad pogriješimo, umjesto burne ili osuđujuće reakcije, možemo sve okrenuti na humor. Time ćemo djetetu poslati poruku da sebe i događaje oko sebe ne moramo uvijek promatrati preozbiljno. Pogreške se događaju, loši dani se događaju, ali uz malo šale, lakše ćemo ih prebroditi.
Dok sam bila mala u kući se spekao kolač i bio je stavljen na balkon, na pod kako bi se što prije ohladio. Netko od ukućana je izašao na balkon i papučom ugazio u taj kolač. Više se ne sjećam tko je bio krivac, ali se sjećam smijeha koji je odzvanjao kućom. To je mogao biti i događaj koji će izazvati svađu. Mogla je to biti situacija u kojoj se ukućani međusobno optužuju za nepažnju, ali smijeh i humor bili su puno bolji odabir. Ostala je lijepa uspomena. A kolač se ionako može napraviti ponovno.
Graditi samopouzdanje kod djece je zabavno
Odgojiti samopouzdano dijete može biti zabavan zadatak. Ne trebamo tražiti velika, teška i komplicirana rješenja. Odgovori su tu, u blizini, skriveni pred našim nosom.
- Pustite djecu da kuhaju, da popravljaju, da brinu o kućnom ljubimcu.
- Rastežite njihova znanja. Sjednite s njima i poslušajte što vam imaju za reći. Tretirajte ih kao osobe od kojih nešto možete naučiti jer možete. Poštujte ih. Vodite razgovore o svemu što ih zanima pa čak ako je to i politika.
- Ne ostavljajte ih po strani. Ne tretirajte ih kao građane drugog reda. Uključite ih u donošenje odluka.
- Prepustite im neki zadatak da ga sami svladaju i naprave najbolje što mogu.
- Ne sramite se velikih zagrljaja i lijepih riječi koje čuvate u svom srcu. Neka svaka ta riječ dođe do uha vašeg djeteta. Volite se i stvarajte vezu koja će biti kvalitetna i kad dijete postane svoj čovjek.
U malim, svakodnevnim stvarima, kriju se velike životne mudrosti. Na nama je da ih prepoznamo i od njih načinimo lekcije koje će nam pomoći odgojiti samopouzdano dijete.
