izvor: shotterstock.com

Piše: Barbara Ljubas, mag.paed.soc.

Uloga oca u odgoju djeteta većinom pada u drugi plan, naspram uloge koju imaju majke. No treba li biti tako? Pogotovo u današnje vrijeme, kada su se zadaće u obitelji ipak promijenile. Koja je uloga oca u odgoju djeteta? I kako tate utječu na dječji razvoj?

ULOGE I RASPODJELA DUŽNOSTI U OBITELJI

Kada govorimo o odgoju, majke imaju glavnu ulogu otkako je svijeta i vijeka. Za to postoji razlog. Majke su primarni odgojitelji po prirodi – rađaju, doje, nose dijete. I naravno da su mame prve za koje se dijete veže. Uz majke također vežemo toplinu, nježnost, maženje. Ali i organizaciju kućanstva, obaveza i općenitu brigu o dječjoj rutini.

Istraživanja pokazuju kako i danas ljudi razmišljaju na ovaj način. Uz ulogu oca u odgoju djeteta, najčešće vežemo financije. Otac je taj koji privređuje, radi i zarađuje za obitelj. Uz oca se, također, veže i onaj malo “tvrđi” dio odgoja. Disciplina, kažnjavanje, autoritet. Gotovo sve suprotno od onoga što se veže uz ulogu majke.

Bez obzira na razlike u dužnostima, možemo se složiti da oba roditelja igraju jednako važnu ulogu. Svi se kotačići moraju okretati da bi stroj funkcionirao. Važno je naglasiti da u svakoj obitelji uloga oca u odgoju djeteta izgleda drugačije. I uloga ostalih članova, naravno. Svaka obitelj ima svoj “stil”, možemo reći. Ipak, postoje neke univerzalnosti zbog kojih su nam tate važni.

KAD JE TATA TU, SVE JE JUHUHU

Postoji li obitelj s djecom gdje ova pjesma nije na repeatu. Vjerovali ili ne, znanost potvrđuje ono što pjesma pjeva. Stvarno obitelji funkcioniraju bolje kada su uključeni očevi. Intenzivno sudjelovanje oca u životu djeteta utječe na njegovu cjelokupnu dobrobit. Na povećanje kognitivnih sposobnosti, izraženiju empatiju. Čak i na manje stereotipnog razmišljanja u vezi rodnih uloga.

Dokazano je, također, da prisutnost i uključenost oca u odgoju pozitivno utječe na mentalno zdravlje djeteta. Kao i njegov emocionalni i socijalni razvoj. Suprotno tome, očeva odsutnost ili neprimjerenost u obavljanju roditeljske uloge mogu vrlo negativno utjecati na emocionalno funkcioniranje ili razvoj djeteta. Očeva je neuključenost često praćena lošim uspjehom djeteta u školi ili njegovim rizičnim ponašanjem.

Sjetimo se samo onog zvonkog smijeha koji odzvanja kada se očevi hrvaju. Ili napadaju škakljanjem, štipanjem ili poljupcima. Histerična sreća koja se javlja prilikom bacanja na krevet i grubog igranja s tatom. “Samo još jednom, tata” i tako sto puta. Sva znanost na stranu, u tom smijehu kojeg može samo tata proizvesti vidimo koja je uloga oca u odgoju djeteta.

Kad smo već kod grube igre, smijeh i uspomene nisu njena jedina dobrobit. Najugledniji internacionalni časopis o dječjoj igri objavio je istraživanje upravo o prednostima koje gruba igra ima na dječji razvoj. Dokazali su kako očevi koji primjenjuju grubu igru s djecom direktno pozitivno utječu na njihov dugoročni razvoj. Najveće su dobrobiti uočene u području socioemocionalnih vještina. 

Djeca s kojom su se očevi hrvali i grublje igrali, imaju bolju samokontrolu i samoregulaciju emocija. Također, puno manje su skloni ulaziti u nasilna i agresivna ponašanja. Jer su tu energiju i potrebu za “divljanjem” uspjeli izbaciti kroz igru s tatom. Igra s očevima ima pozitivan utjecaj i na djetetove kognitivne sposobnosti, kao i na školski uspjeh. 

Možda nam se to sad već malo čini nategnuto. Pa kako bacanje po kauču, lovica po dnevnom boravku i škakljanje prije spavanja imaju veze s ocjenama u školi? Kad malo bolje razmislimo, jednostavno je. Dječji, zaigrani mozak koji je imao priliku ispuhati se, igrati se i ispoljiti svu energiju. Onda se može bolje smiriti, koncentrirati i fokusirati na učenje.

Ono što smo i sami mogli primijetiti je da važnost oca raste s godinama djeteta. Drugim riječima, naravno da su bebe i mala djeca privrženija majci. Nekako se i tate osjećaju malo “nespretno” s bebama, kao da ne znaju skroz što raditi s njima. S vremenom, uloga oca u odgoju djeteta postaje sve izraženija. I djeca sama pokazuju da im je sve potrebniji tata. Očevi su najvažniji za igru. Gruba igra u prvom redu, ali i ona malo mirnija. Pogotovo s curicama, koje vole tati lakirati nokte i praviti frizure. 

Čini se da su mame malo više zadužene za maženje, utjehu i organizaciju obaveza. Za to da stvari funkcioniraju kako treba. A tate su malo više zaduženi za glupiranje, zabavu i neobaveznu igru. I za kršenje pokojeg pravila koje mame postave (recimo, nema lopte u kući ili nema trčanja po hodniku). Dakako, kao što smo već rekli, oba su roditelja jednako važna. Samo na malo drugačije načine. 

izvor: freepik.com

NEKOLIKO SAVJETA ZA TATE

Ne sumnjamo da u našoj Virtuoz zajednici ima sjajnih tata. Pogotovo ako ima onih koji čitaju blogove o odgoju. Ali kao roditelji, uvijek se pitamo možemo li više. Svima nam je tako. Konstantno razmišljanje jesmo im bili dovoljno dobri danas? Što smo mogli drugačije? Bi li bilo bolje da smo slagali kockice s njima, umjesto pranja suđa? 

Specifično za tate, donosimo nekoliko jednostavnih smjernica koje možete primijeniti odmah:

• pazite na odnos s majkom i svakodnevno joj pokazujte ljubav pred djecom
• pokazujte emocije pred djecom jer ne moraju živjeti u uvjerenju da su tate sante leda koje ništa ne dotiče
• razmislite na primjeru vlastitog oca kakav tata (ne)želite biti
• prioritizirajte vrijeme s djecom iznad svega, bez obzira koliko ste umorni od posla
• pustite da vide vašu zaigranu i ludu stranu
• čitajte priče, češljajte kosu, pletite pletenice, brišite suze jer nisu samo mame te koje znaju biti nježne
• ne podcjenjujte koliko poznajete vlastito dijete – i bez supruge možete odlučiti trebaju li djetetu dugi ili kratki rukavi ili treba li ići u školu, ako ga boli trbuh

Puno pišemo i čitamo o mamama, ali uloga oca u odgoju djeteta zaista je nezamjenjiva. Tate su potporni stup cijele obitelji. Leđa na koja se dijete uvijek može nasloniti. I rame na kojem uvijek može plakati. Veliki, hrapavi prsti koji brišu te iste suze. Pojam sigurnosti i zaštite. I najljepših uspomena popuštanja sa slatkišima dok nitko ne gleda. I ludiranja dok mame viču da prestanemo.