Izvor: Magic Of Mom

Piše: Dorotea Belačić, mag. paed. 

Stigli ste na more. Konačno ste dočekali godišnji – sunce, valovi, miris kreme za sunčanje. Sve je spremno za odlazak na plažu. No, baš u trenutku kada predlažete polazak, vaša djevojčica – ona ista koja je danima pričala moru i kupanju – zastane i tiho kaže:

„Ne da mi se baš… Ne želim nositi kupaći, svi će vidjeti moj veliki trbuh…”

Zatečeni ste. U trenu se razigrana atmosfera zamijeni brigom i pitanjem:“Odakle ovo dolazi? Nisam znala da o sebi tako razmišlja.”

U ovakvim situacijama svi ponekad ostanemo u šoku. Koliko god bili svjesni i pažljivi, ovakve izjave djeteta uvijek nas na trenutak zaustave i potaknu na razmišljanje.

SLIKA DJETETA O SEBI

Ovakve izjave, iako izgovorene usputno ili tiho, mogu biti prvi pokazatelj dubljih unutarnjih osjećaja koje dijete ima o sebi – o svojoj vrijednosti, prihvaćenosti i izgledu.

Slika djeteta o sebi odnosi se na to kako dijete doživljava i razumije sebe. Istraživanja pokazuju da ona uključuje sve ono što dijete misli i osjeća o sebi, o svojim stavovima, osjećajima kao i o vlastitim iskustvima. 

Kako dijete raste, slika o sebi postaje sve složenija. A jedan od ključnih dijelova ukupne slike o sebi jest upravo slika o vlastitom tijelu. Upravo ona, osobito u dječjoj i adolescentnoj dobi, ima snažan utjecaj na to kako se dijete osjeća u vlastitoj koži. Prema stručnjacima, sliku o tijelu možemo shvatiti kao osobni doživljaj vlastitog izgleda koji se odnosi na misli i osjećaje prema vlastitom tijelu.

Budući da djeca poruke iz okoline upijaju poput spužve, važno je da na situacije slične situaciji s početka reagiramo promišljeno i s pažnjom.

ULOGA ODRASLIH U POZITIVNOJ SLICI O SEBI 

Najvažnije je djetetu pružiti osjećaj da ga čujemo i da su njegovi osjećaji važni. Umjesto da odmah pokušamo umanjiti izgovoreno, važnije je da smo tu uz dijete. Potrebno je pokazati razumijevanje i stvoriti siguran prostor za razgovor. Izjave poput: „Ma nemoj to govoriti, ti si prekrasna.” dolaze iz najbolje namjere, ali mogu poslati poruku da takvi osjećaji nisu dobrodošli ili da ih treba potisnuti.

Osim toga, postoje i komentari koji, iako možda zvuče kao šala ili „realno sagledavanje situacije”, zapravo mogu dodatno narušiti djetetovu sliku o sebi i pojačati osjećaj srama. Neki od primjera takvih rečenica su sljedeći: 

• “Nemoj se glupirati, nemaš ti razloga za to.”
• “Ne dramatiziraj, sve curice nose kupaći.”
• “Ako ti je trbuh problem, onda manje jedi.”
• “Ajde obuci se i idemo, kasnit ćemo opet na plažu.”
• “Trebala si ranije razmišljati o tome.” 

Takve izjave ostavljaju dugoročne i ozbiljne posljedice. Zato je važno osvijestiti ih i izbjegavati. 

Djetetu u takvim situacijama moramo pokazati da smo stvarno uz njega, a to možemo rečenicama poput: 

• „Zvuči kao da ti nije ugodno u svom tijelu danas. Želiš li pričati o tome?”
• „Bi li mi htjela ispričati kada si to počela osjećati? Možemo zajedno razmisliti odakle dolaze te misli.”
• „Zvuči kao da ti je zbog nečega teško voljeti svoje tijelo… Hoćeš mi malo više o tome reći?”
• “Vidim da ti je danas teško. Tu sam za tebe i želim te razumjeti… Ako želiš, možemo zajedno smisliti što bi ti moglo pomoći…”

Takav pristup jača odnos povjerenja te djetetu pokazuje da je njegovo unutarnje iskustvo važno i da vrijedi istražiti odakle dolazi taj osjećaj.

Jedan od najučinkovitijih načina građenja pozitivne slike o sebi kod djeteta je stvaranje okruženja u kojem dijete osjeća da vrijedi. DA VRIJEDI, ne zato što je “lijepo” ili “uspješno”, već zato što je ONO ŠTO JEST. To znači da se kroz svakodnevne situacije usmjeravamo na djetetove osobine, ponašanja i napore, umjesto na vanjski izgled.

Izvor: ADDitude

RODITELJ U OGLEDALU: PORUKE KOJE DJECA NE PROPUŠTAJU

Kako bi dijete razvilo pozitivnu sliku o sebi važno je obratiti pažnju i na vlastiti govor – o sebi i drugima. Djeca od najranije dobi promatraju kako roditelji pričaju o svom tijelu, kako reagiraju na komplimente, kako komentiraju tuđi izgled. Ako često od nas čuju samokritične komentare poput: 

• „Moram na dijetu!“
• “Kako to izgledam”
• “Ispala mi je škemba” ili
• „Ne smijem jesti toliko, od sutra opet dijeta!”

ili primijete da izbjegavamo ogledalo i slike, počet će i sami povezivati izgled s vrijednošću.

Pitanje koje si kao roditelji možemo postaviti glasi: “Što moje dijete čuje kad pričam o svom tijelu?”

U tome leži prilika – da svojim primjerom pokažemo kako njegujemo svoje tijelo, ne zato da bismo bili prihvaćeni, već zato što ga poštujemo. Djeca koja vide da se odrasli brinu o sebi bez osuđivanja, puno lakše usvajaju sličan pozitivan stav prema vlastitom tijelu.

UČIMO DJECU DA PREISPITUJU, A NE DA USPOREĐUJU

Važno je i razgovarati o tome što djeca vide u medijima i na društvenim mrežama. Dovoljno je povremeno zastati uz neku fotografiju i pitati: 

• „Što misliš, je li ovo stvarno?”
• „Kako znaš da je ta osoba sretna?”

Tako im pomažemo da razviju kritičko mišljenje i odmaknu se od nerealnih ideala ljepote. Kako bi djeca razvila zdrav odnos prema sebi, ključno je da uz nas uče kako prepoznati uljepšane prikaze tijela u medijima. Razgovor o digitalno obrađenim ili umjetno stvorenim slikama prilika je za razvoj kritičkog mišljenja.

Na kraju, treba naglasiti da je pozitivna slika o sebi proces. Ne razvija se preko noći i nije statična – ona raste zajedno s djetetom, mijenja se, jača, ali se ponekad i poljulja. Da bi postala i opstala pozitivna, ono što dijete od nas najviše treba jest podrška – svakodnevna, strpljiva i dosljedna.

Ne moramo uvijek imati sve odgovore odmah. Dovoljno je da smo tu – prisutni, otvoreni i spremni slušati. Upravo u tim trenucima sigurnosti i prihvaćanja, dijete gradi najvažniju sliku: onu u kojoj zna da vrijedi, bez obzira na to što drugi misle, kako izgleda ili što nosi na sebi.

Ako tražite pomoćnika u odgoju koji će vam dati ključne alate za razvoj vrlina vašeg djeteta  – ne tražite dalje! Prijavite se već danas na Virtuoz Akademiju! 🌟